Sakralni objekti u župi

     Prije samostana postojala je kapela sv. Marije Magdalene, koja je i danas u sklopu istog.                                        Kako je u 15. st. crkva sv. Apolinara bila premala za sve stanovnike Dubašnice, Dubašljani su koristili i kapelu sv. Marije Magdalene.                                                                                                                                                                            Oko 1480. g. franjevci trećoredci glagoljaši iz Glavotoka zatražili su i dobili kapelu od mletačke vlasti. Sagradili su samostan i obnovili kapelu te su se naselili u Portu oko 1520. g. i tu su sve do današnjih dana.

     U kapeli su tri oltara (dva bočna), a iznad glavnog oltara sa svetohraništem je vrlo vrijedan poliptih sa šest slika. Središnji je lik sv. Marije Magdalene; na stranama su sv. Ivan Krstitelj i sv. Grgur, papa. Iznad njih je lik Bogorodice (u sredini), te lik sv. Franje Asiškog i sv. Kvirina, zaštitnika biskupije. Na lijevoj strani je oltar sv. Nikole s kipovima sv. Nikole, te sv. Petra i Pavla. Desno je oltar sv. Roka i Sebastijana s lijepom oltarnom slikom koja ih prikazuje.                 U kapeli se služi svagdanja i nedjeljene sv. mise, koje okupljaju vjernike Porta i Vantačića.

     Samostan nije osobito velik i u njemu je uvijek živjelo samo nekoliko redovnika. U samostanskom arhivu ima podosta glagoljskih rukopisa iz 17. i 18. st. koji govore o svakodnevnom životu redovnika te događanjima u prošlosti. Uz arhiv postoji i samostanski muzej koji čuva zbirku crkvenih umjetnina i arheoloških nalaza iz šire okolice Dubašnice. Posebice je zanimljiv potpuno sačuvani toš, mlin za masline, iz 1846., kojeg su koristili stanovnici Porta i okolnih sela. Tu je i starinski čamac – ladva – izdubljen iz velikog komada drveta.                                                                 Na zidovima samostanskog predvorja postavljen je glagoljski lapidarij – odljevi 14 najpoznatijih glagoljskih epigrafskih spomenika Hrvatske – između ostalih i Krčkog natpisa, Bašćanske ploče i Valunske ploče.

     Zahvaljujući prisutnosti trećoredaca u Portu, od davnine do danas, priličan je broj Dubašljana pristupio tom redu. Prema prikupljenim podacima više od stotinu mladića postali su franjeci trećoredci.

     Preko puta samostana i kapele je i samostan Družbe milosrdnih sestara sv. Križa, osnovan 1967. g. One vode brigu o kapeli.



Usp. A. Bozanić, Dubašnica: povijesne mijene, drevna župa …, Malinska, 2014, str. 86 – 88